RAZNI IZVOĐAČI: 10. bombardiranje New Yorka (Slušaj najglasnije, 2004)

O tome da je Zdenko Franjić genijalac ne treba uopće sumnjati. Bio je među prvim pionirima nezavisnog izdavaštva ex-Yu (jedini prije njega bili su slovenski izdavači Dokumentarna, DID Kopar, te ogranci Ljubljanskog ŠKUC Foruma - Založba FV i ŠKUC R.O.P.O.T.), svojim radom pokrenuo je lavinu nezavisnih etiketa (Blind Dog Records, Search & Enjoy, Plavi pilot, Kekere Aquarium, Anubis, Dallas, Dancing Bear, Šareni Dućan, Greencajg Records, Stain Records, Zvuk močvare, DOP records...) i napravio sveopću pomutnju pred nekada velikim Suzy-jem i Jugotonom, sada Croatia Records.

Ako samo pogledamo sve one silne nezavisne etikete u nas koje su nicale kao gljive i svojevremeno mnogo obećavale, iznjedrile poneko solidnije ostvarenje i vrlo brzo nestale s medijskog obzora (dok su Dallas i Dancing Bear postale vodeće diskografske etikete), shvatit ćemo da se Zdenko unatoč vlastitim krizama koje je proživljavao sredinom devedesetih ipak uspio othrvati s brojnim problemima i ostao je upravo onakav kakva mu je bila etika i principjelnost rada na samim počecima daleke 1987.

Kroz 17 godina postojanja Slušaj najglasnije (iliti Listen Loudest), Zdena je uspio ostvariti brojne kontakte s mnogim malim, velikim, poznatim i nepoznatim etiketama, autorima, bendovima, fanzinima, web sajtovima, novinarima, disk džokejima i brojnim medijskim djelatnicima, tako da se isključivo nametnuo vlastitim radom koji je prije svega oduševljavao neobičnostima i specifičnim Zdenkovim odabirom imena koja je plasirao u svijet. Ponekad su to bili do daske nepotrebni projekti koji su često bili u katastrofalnoj produkciji, no u najvećem broju slučajeva sve ono što je on potpisao kao izdavač uvijek je imalo smisla, sadržaja, glavu, rep i razlog postojanja.

Njegova glasovita kompilacija "1. bombardiranje New Yorka" prouzrokovala je niz sličnih kloniranja u verzijama domaćih nezavisnjaka (prisjetimo se samo "Indie Rock Bands - T.R.I.P. Zone", "Indie Best of Cro Rock", "Kekere Aquarium 94-96", "Feathers, Wood & Aluminium", "KC Rock '98", "Greencajg - Varaždin Express", "Halter - Hrvatska Alternativna Rock Scena", """Hip-hop Generacija 2000"...), a samo proročansko najveštenje crne sudbine New Yorka 11. rujna 2001. predstavlja Zdenka i ovu sada već legendarnu kompilaciju kao mamutsku trakavicu od koje nikako ne valja pobjeći jer ima svoje važne razloge postojanja.

Na "10. bombardiranju" nailazi se na brojna iznenađenja koja s pravom potvrđuju Zdenkov neupitni talenat i izoštreno uho. Kao prvo, back-cover prikazuje tragičnu sliku njujorških blizanaca nebodera ovijenih gustim slojem dima. Kao drugo, ovdje se nalazi ni manje ni više nego 73 izvođača iz 8 država (Hrvatska, USA, V. Britanija, Njemačka, SiCG, BiH, Argentina i Indonezija!) koji su predstavljeni u skoro 200 pjesama!!! A kao treće, ono što je Zdenu oduvijek krasilo - njegova neobična i nepredvidljiva priroda - ovo izdanje je u formatu mp3 -ice opskrbljeno sa svim mogućim podacima. Ovdje se nalaze adrese, e-mailovi i telefonski brojevi svih izvođača, kao i cover u boji, sve to pohranjeno na discu. Kada se k tome doda da se ovdje nalazi 700 MB glazbe u trajanju od gotovo 10 sati, svaki komentar o ovom izdanju je suvišan. Zbog toga je ovo strahovito opširna kompilacija na koju se valja uvijek iznova vraćati i sasvim sigurno će se još godinama preslušavati.

Također je i sasvim neupitan izbor ova 73 imena od kojih su mnoga poznata i priznata na svjetskoj underground sceni (primjerice Damo Suzuki ex-Can, Al Perry, The Goblins, Very Expensive Porno Movie...), mnoga su poznata u uskim krugovima (American Scientists - London, Don Campau - Santa Rosa, Erotic Biljan & His Heretics - Zagreb, Motosierra - Montevideo...), mnoga su apsolutno nepoznata, a ima ih i nekoliko koji ovom prilikom obznanjuju da još uvijek žive, rade i postoje (DKK, Frankie Bonano, Kukuriku Street, Messerschmitt, Srž...). Kada bi se detaljno opisivao svaki od 73 izvođača, izgubilo bi se previše vremena i prostora, zbog toga ću navesti samo najinteresantnije momente ove "bombe".

Tako ćete ovdje naići na najrazličitiji spektar današnje suvremene glazbene scene (i one manje suvremene): post - rock (12 Acaid - Rijeka, odlični Kran, Sjekire - Rijeka, Trenje i Zemlja broj 9 - oba iz Beograda), ska-reggae-dub (10 Agressive Snail Attack - Rijeka, Ringišpil - Novi Sad), surf (Al Perry), garage-rock (American Scientists, DMT i Mighty Dogz - oba iz Novog Sada, Erotic Biljan, Korozija, otkačene Školjke - Rijeka, Srž, The Goblins, The Lone Wolves, The Ragged Bags, The Ultra 5, Zero Child - sva četiri iz NYC, The Knuckleheads - Vinkovci, Voodoo Cadillac - Tuzla), ambijentalno-experimentalni free-jazz rock (odlični Bag-Theory - Los Angeles), psihodelija (Bob Uhr & The Bare Bones, Damo Suzuki's Network), niz kantautora (Lutajući DJ Zdena, Lou Profa, Diplomatz - Tuzla, Igor Baxa - Čakovec, Nikola Kis - Zg, Neven Duždević), electro-rock (DKK, Don Campau, Frankie Bonano, Goribor - Bor, K-Noo - Beograd, Serious Enzyme - London), čudnovati rock (F.A.P. - Subotica, Gvozden i Carmina Puttana Orchestra - Rijeka), trip-hop / d'n'b - electro (odlični Green Fandango i XXX - oba iz Zagreba, Heva - Varaždin, Shazalakazoo - Beograd), electro-pop (Lea's Friend - Subotica), vrlo moderan rock (Lira Vega - Beograd, 10 Till - Novi Sad), obični rock (veoma dobri Messerschmitt, Mlinski kamen, Nudist Island - Bandung, Indonezija, Stomak - Pula, The Baghdaddios - New York, Nitkovi, Trafoo - Hvar), punk h/c (Motosierra - Montevideo), šašavi nu-metal (Po metra crijeva, Rumple - oba iz Rijeke), hip-hop (strahovito brzi rapping izvođača pod imenom Svedja - Niš), rockabilly (The Boomers - Varaždin), noise - punk (Very Expensive Porno Movie), a čak se pronašlo mjesta i za zabavnjaka (Druga liga - Zg) na pragovima Kuzme i Shake Zulu!

Posebnost kompilacije jest Karmakumulator iz Splita koji zvuči vrlo domišljato, inovantno i nadasve posve drugačije zbog niza elektronskih šumova i buke na razini koja je vrlo bliska recimo Alec Empireu, zatim beogradski Krakatau u pomaknutoj varijanti psihodelične elektronike s nizom bogatih eksperimentalnih efekata, pa šašavi Kurac Sha La La (iz Londona!) u maniru najbizarnijih dosjetki Captain Beefhearta, Tom Waitsa i Bob Lock The Thirda. Također me veoma dojmio povratak Kukuriku Street koji su ovdje predstavljeni s 4 izuzetno fine i mirne ambijentalne kompozicije koje u sebi prelamaju ostavštinu psihodelije, ambijentalne glazbe i kraut-rocka s ovovjekovnim electro-zvukovima i nedvojbeno me podsjećaju na Stereolab. Veoma dobri su i splitska Polja lavande koji kombiniraju u svojem izrazu natruhe Don Caballerosa i Melt Banane s mnoštvom improvizacije i bučnih gitarskih improvizacija. O imenu Two Separate Gorillas iz L.A. bi trebalo ispisati gomilu teksta, no ako se ima u vidu da se iza svega kriju veliki inovatori avangardnog zvuka Marc Mylar i Owen Green onda je stvar puno jasnija. Velike komercijalne potencijale ovdje su prikazali riječki Onli Tu u kompoziciji "Remo na mull" u varijanti rocka i nu-metala kroz zafrkanciju na račun opatijskih šminkera kojima su namjerno smjestili otkačen tekst na mješavini slovenštine, istrijanskog dijalekta i uvrnute štokavice.

Zbog svega prikazanog i ponuđenog, ovu desetu, jubilarnu kompilaciju "Bombardiranja" treba uzeti kao najozbiljniji Zdenkov poduhvat do danas. Strahovito mnogo truda i rada koji je uložen u ovo vrlo opsežno djelo odrazilo se i u samom zvuku - sve kompozicije su gotovo besprijekorno producirane (izuzev pojedinih brojeva kojima ne treba tražiti dlaku u jajetu) i cijeli niz ovih izvođača ide u prilog Zdenkove fantastične karizme.

Stoga, Zdena... dobrodošao nam ponovno u svijetlu koje smo svi mi od tebe i očekivali. Jer što bi tuzemni underground bez tebe?

horvi // 21/12/2004

Bombardiranje New Yorka #10
E ovako, ako niste čuli za serijal ovih kompilacija onda... No dobro, kako uvek ima mladih koji tek ulaze u celu priču, treba reći da je serijal krenuo još sa kraja osamdesetih a Zdena je uvek imao njuh za dobre bendove pa su u Bobmardiranju učestvovali i Satan Panonski, Majke, Messeschmitt,... Mislim da se o njima toliko zna da je besmisleno trošiti reči. Zdena je po prvi put od početka bombardovanja spremio kompilaciju u MP3 formatu tako da je sada znazno više bendova. Opet su okupljeni bendovi sa svih meridijana ali je opet najviše sa ovih naših prostora. Pored geografske tu je i žanrovska različitost pa tu ima svega od rege zvuka, do garažnog, panka, hip hopa,... Ok nije sve podjednako dobro ali svi oni svojom iskrenošću zaslužuju da se tu nađu. 11ica je u pripremi a po Zdeninim rečima biće to dvostruki disk, znači duplo više novotarija iz svih krajeva sveta. Zdenine digitalne ploče su nabavljive na franticz @hi.hinet.hr . Nenad

Urokani DJ Zdena – Ni vrit ni mimo
Samo kratko, Zdena se poigrava sa semplovima i stvara rege i dub a eto mogao bih ovaj disk porediti sa Tehno Mudima samo sa manje elektronike a više žive svirke. Čovek ovo radi za svoju dušu i vidi se da se dobro zabavlja i to je bitno... Pored ovih tu su i “Očarani...”, “Napuknuti...”, “Lutajući DJ Zdena”... a svi su dostupni preko gornje adrese... Nenad

TENA NOVAK: tena novak (slušaj najglasnije!)

Sjajna glazba koja uvodi u početak ovog dvostrukog albuma govori o velikom i nednamašnom talentu klavijaturiste Nikše kao o velikom tvorcu, konačno, konačno pravog sastava koji bez problema može zamijeniti Syd Barreta, Can, Pink Floyd i ostale psihodelik-orijentirane bandove u nečemu što se zove 21. stoljeće. Ovo nije sympho rock (mada postoji sličnost), ovo je potpuno nova glazba na ovim područjima, fina i lagana, a za razmišljanje (a nije poput Simple Minds), nije svakako niti kao Yes, a kamoli Genesis… (ipak svi bandovi imaju veliki utjecaj na njih), najviše što odzvanja s njihovih zvukova jest savršena melodija i sjajan smisao za ritmiku uz učestalost violinskih melodija. O čemu govore njihove stvari…
Nemam pojma, ali su savršene, oblikovane u sjajnom glazbenom ključu Tene Novak (violina), koja sa svojom svirkom daje posve drugačiji ton glazbenom izrazu. Imaju snažnu psihodeliju (i sjajni su u tome), štoviše, vrlo originalni, i što je najvažnije ne sliče ničemu do sada kaj se moglo čuti. Drugi cd počinje sa naslovom "Indijanska", te slijede skladbe koje su uglavnom u malom krugu slušatelja vrlo dobro poznate sa njihovog demo uratka Tena Novak: "Info 2004" ("Šetnja kroz park", "Slijepa ulica", "Magla", "Elektro potjera", "Speleologija" i "Ulica snova"). Ovdje se naime, radi o sedamdesetak minuta strahovito dotjerane glazbe koja naizmjence prati tijek zbivanja po pitanju odnosa melodija Nikše i violinistice Tene Novak sa odličnom pratnjom ostatka sastava (bubanj, bas, gitara i prateći efekti, a ima ih jako puno...). Ono što posebno vrijedi spomenuti kod ovog sjajnog rada Tene Novak jest prirodna snaga melodije, odnos ritma i stavljanje same glazbe u kontekst "bestežinskog" stanja, te činjenica da je album objavljen kao dvostruki cd od čega je prvi dio pod naslovom "Nazovi kako hoćeš" snimljen u vrijeme jedne od tonskih proba kada je dotični sastav bio pratećim bandom Damo Suzukija ove godine na turneji po velikom dijelu ex-Jugoslavije. Cijeli rad je obavijen velikim "velom mistike", ali i bez toga, rad je čudnovatan, zagonetan i na momente izlazi iz koncepta uobičajene zemaljske logike.
Fantastično. I savršeno!
Zato ih samo treba slušati i pri tome ne očekivati neke neočekivane solo dionice koje dovode do "ekstaze" jer su oni sušta suprotnost main-streamu i piguljenju 500 tonova u 10 sekundi. Lagani poput smrti, dugački kao vječnost, lepršavi kao anđeli, bezgriješni u idejama... pravi i iskreni misionari svojeg zanata!!!Imam osjecaj da nakon ovog albuma više crkva nije potrebna, ovdje je sve sjedinjeno u jedno, gdje glazbenik isijava sa najpozitivnijim mislima u svakom momentu. Sjajno! Nova religija, novi zvuk, novi dizajn... sve novo i vrlo pozitivno. Tena Novak je ono što svakako treba podržati. Nevjerojatno, ali ipak istinito!!!
horvi // 14/11/2006
PS: Ocjena: 9,5

LOŠI DEČKI: »BRIJU BEDOVE« (SLUŠAJ NAJGLASNIJE!)

Osim što je primjer jeftinog, trash dizajna – ali s najboljim namjerama – s cjelokupnom nakladom otisnutom na CDR-ima i »fotokopiranim« ovitkom, sve ostalo na novom, tko zna kojem po redu albumu Loših dečki, vjerno i tvrdoglavo slijedi strategiju prošlih izdanja. Tim bolje, jer čistokrvni pub-punk-rock Loših dečki ugođajem većine pjesama, vjerojatno sasvim namjerno, ne ostavlja mjesta nepoznanicama. Na milenijski reanimiranoj etiketi »Slušaj najglasnije!«, u poluprivatnom izdanju, pionir domaćih nezavisnih pokušaja Zdenko Franjić novim albumom koncem 2000., drugim po redu ove godine, pokušava reanimirati i osnovne karakteristike zbog kojih je nezavisno izdavaštvo i počelo na ovim prostorima.

Iako ne dostiže artikulaciju povratničkog Franjiććva albuma »U krevetu« snimljenog za »Dancing bear« – a sličnosti s proljetnim »Boli vas kurac za jaja, tu su Loši dečki« pomalo pokazuje zamor materijala – »Loši dečki briju bedove« primjer je izvornog asfaltnog rocka koji može biti opasan i djelotvoran baš zbog ovakvih izdanja. S obzirom da je objavljen mimo uobičajene distribucuje i izdavačkih kanala, Loše dečke sigurno čeka sudbina polovice tuzemne produkcije. Naime, tiražnim podbačajem moglo bi se nazvati prevelik dio zanimljivih izdanja, dočekanih sa smanjenom recepcijom publike. No, ionako se radi o albumu drugačijih namjera, temeljnoj rock-opciji koja uvijek donosi spas u zadnji čas. Iako na novom albumu Loši dečki ne zvuče bezgrešno, radi se o ploči koja pored nekih mana ima i golemih prednosti.

Nakon izvrsnog ovitka prethodnog albuma – kojim je Franjić u jeku aktualnih domaćih rasprava pokušavao redizajnirati američku zastavu – »Loši dečki briju bedove« upakiran je u pastelnu omotnicu, i popunjen klasičnim trominutnim (i troakordnim) krokijima zagrebačkog života, ponajprije pjesmama koje govore o želji da se »nekaj desi«, o čemu govore i tekstovi koji gradskim slengom zazivaju lokalizme simpatične svim regijama koje cijene lokalpatriotizam, vlastiti i tuđi, ma kako radikalan bio. Dosljedna upotreba tehnike »pljuvanja istine u oči« mogla bi se nazvati i praktičnom poezijom, pa se usprkos povremenih otklona prema banalnosti radi o dovoljno ozbiljnoj ploči čija je zvučna matrica primjer kako treba vjerno zabilježiti sviračku energiju i maknuti se od popratnih cifranja.

nedjeljni  VJESNIK Nedjelja, 3. rujna 2000. GLAZBA

HRVOJE  HORVAT

LOŠI DEČKI: »BOLI VAS KURAC ZA JAJA, TU SU LOŠI DEčKI« (SLUŠAJ NAJGLASNIJE!)

DOBRI DEČKI MUZIKALNA GLAZBA

Na »milenijski« reanimiranoj etiketi »Slušaj najglasnije!«, u poluprivatnom izdanju, pionir domaćih nezavisnih pokušaja Zdenko Franjić, novim albumom »Boli vas kurac za jaja, tu su loši dečki«, početkom 2000. godine pokušava reanimirati i osnovne karakteristike zbog kojih je rock izvorno bio opasan i djelotvoran. Nažalost, tiražnim podbačajem moglo bi se nazvati

barem dvije trećine hrvatske diskografske produkcije, pa se od ovakvih izdanja vjerojatno ne može očekivati recepcija publike kao u boljim vremenima. No, ionako se radi o albumu drugačijih namjera, temeljnoj rock-opciji koja uvijek donosi »spas u zadnji čas«. Iako na novom albumu Loši dečki ne zvuče bezgrešno kao kao na prošlom »U krevetu«, radi se o odličnoj ploči koja pored nekih mana ima i pogoleme prednosti. Osim najduhovitijeg ovitka u

posljednje vrijeme – kojim Franjić u jeku aktualnih domaćih rasprava pokušava redizajnirati američku zastavu – »Boli vas ....« popunjen je klasičnim trominutnim (i troakordnim) krokijima zagrebačkog života (»U Jabuki«, »Urokana ulica«), ali prije svega pjesmama koje govore o želji da se »nekaj desi«, o čemu govore i tekstovi »Ja oču da se nekaj desi«, »Stanje stvari«, »Zdenko budi loši« i druge. Dosljedna upotreba tehnike »pljuvanja istine u oči« mogla bi se nazvati »praktičnom poezijom«, pa se usprkos povremenih otklona prema banalnosti, ili nepotrebnog Franjićevog pretvaranja u Gopca, radi o dovoljno ozbiljnoj ploči čija je zvučna matrica primjer kako treba vjerno zabilježiti postojeću energiju i maknuti

se od svih popratnih cifranja.

Nedjelja, 19. ožujka 2000. Glazba NEDJELJNI VJESNIK

HRVOJE HORVAT