O tome da je Zdenko Franjić genijalac ne treba uopće sumnjati. Bio je među prvim pionirima nezavisnog izdavaštva ex-Yu (jedini prije njega bili su slovenski izdavači Dokumentarna, DID Kopar, te ogranci Ljubljanskog ŠKUC Foruma – Založba FV i ŠKUC R.O.P.O.T.), svojim radom pokrenuo je lavinu nezavisnih etiketa (Blind Dog Records, Search & Enjoy, Plavi pilot, Kekere Aquarium, Anubis, Dallas, Dancing Bear, Šareni Dućan, Greencajg Record, Stain Records, Zvuk močvare, DOP records...) i napravio sveopću pomutnju pred nekada velikim Suzy-jem i Jugotonom, sada Croatia Records. Ako samo pogledamo sve one silne nezavisne etikete u nas koje su nicale kao gljive i svojevremeno mnogo obećavale, iz njedrile poneko solidnije ostvarenje i vrlo brzo nestale s medijskog obzora (dok su Dallas i Dancing Bear postale vodeće diskografske etikete), shvatit ćemo da se Zdenko unatoč vlastitim krizama koje je proživljavao sredinom devedesetih ipak uspio othrvati s brojnim problemima i ostao je upravo onakav kakva mu je bila etika i principjelnost rada na samim počecima daleke 1987. Kroz 17 godina postojanja Slušaj najglasnije! (iliti Listen Loudest!), Zdena je uspio ostvariti brojne kontakte s mnogim malim, velikim, poznatim i nepoznatim etiketama, autorima, bendovima, fanzinima, web sajtovima, novinarima, disk džokejima i brojnim medijskim djelatnicima, tako da se isključivo nametnuo vlastitim radom koji je prije svega oduševljavao neobičnostima i specifičnim Zdnkovim odabirom imena koja je plasirao u svijet. Ponekad su to bili do daske nepotrebni projekti koji su često bili u katastrofalnoj produkciji, no u najvećem broju slučajeva sve ono što je on potpisao kao izdavač uvijek je imalo smisla, sadržaja, glavu, rep i razlog postojanja. Njegova glasovita kompilacija «1. bombardiranje New Yorka» prouzrokovala je niz sličnih kloniranja u verzijama domaćih nezavisnjaka (prisjetimo se samo «Indie Rock Bands – T.R.I.P. Zone», «Indie Best of Cro Rock», «Kekere Aquarium 94-96», «Feathers, Wood & Aluminium», «KC Rock '98», «Greencajg – Varaždin Express», «Halter – Hrvatska Alternativna Rock Scena», «»»Hip-hop Generacija 2000»...), a samo proročansko najveštenje crne sudbine New Yorka 11. rujna 2001. predstavlja Zdenka i ovu sada već legendarnu kompilaciju kao mamutsku trakavicu od koje nikako ne valja pobjeći jer ima svoje važne razloge postojanja.

Na «10. bombardiranju» nailazi se na brojna iznenađenja koja s pravom potvrđuju Zdenkov neupitni talenat i izoštreno uho. Kao prvo, back-cover prikazuje tragičnu sliku njujorških blizanaca nebodera ovijenih gustim slojem dima. Kao drugo, ovdje se nalazi ni manje ni više nego 73 izvođača iz 8 država (Hrvatska, USA, V. Britanija, Njemačka, SiCG, BiH, Argentina i Indonezija!) koji su predstavljeni u skoro 200 pjesama!!! A kao treće, ono što je Zdenu oduvijek krasilo – njegova neobična i nepredvidljiva priroda – ovo izdanje je u formatu mp3 –ice opskrbljeno sa svim mogućim podacima. Ovdje se nalaze adrese, e-mailovi i telefonski brojevi svih izvođača, kao i cover u boji, sve to pohranjeno na discu. Kada se k tome doda da se ovdje nalazi 700 MB glazbe u trajanju od gotovo 10 sati, svaki komentar o ovom izdanju je suvišan. Zbog toga je ovo strahovito opširna kompilacija na koju se valja uvijek iznova vraćati i sasvim sigurno će se još godinama preslušavati. Također je i sasvim neupitan izbor ova 73 imena od kojih su mnoga poznata i priznata na svjetskoj underground sceni (primjerice Damo Suzuki ex-Can, Al Perry, The Goblins, Very Expensive Porno Movie...), mnoga su poznata u uskim krugovima (American Scientists – London, Don Campau – Santa Rosa, Erotic Biljan & His Heretics – Zagreb, Motosierra – Montevideo...), mnoga su apsolutno nepoznata, a ima ih i nekoliko koji ovom prilikom obznanjuju da još uvijek žive, rade i postoje (DKK, Frankie Bonano, Kukuriku Street, Messerschmitt, Srž...). Kada bi se detaljno opisivao svaki od 73 izvođača, izgubilo bi se previše vremena i prostora, zbog toga ću navesti samo najinteresantnije momente ove «bombe». Tako ćete ovdje naići na najrazličitiji spektar današnje suvremene glazbene scene (i one manje suvremene): post – rock (Acaid – Rijeka, odlični Kran, Sjekire – Rijeka, Trenje i Zemlja broj 9 – oba iz Beograda), ska-reggae-dub

(Agressive Snail Attack – Rijeka, Ringišpil – Novi Sad), surf (Al Perry), garage-rock (American Scientists, DMT i Mighty Dogz – oba iz Novog Sada, Erotic Biljan, Korozija, otkačene Školjke – Rijeka, Srž, The Goblins, The Lone Wolves, The Ragged Bags, The Ultra 5, Zero Child – sva četiri iz NYC, The Knuckleheads – Vinkovci, Voodoo Cadillac - Tuzla), ambijentalno-experimentalni free-jazz rock (odlični Bag-Theory – Los Angeles), psihodelija (Bob Uhr & The Bare Bones, Damo Suzuki's Network), niz kantautora (Lutajući DJ Zdena, Lou Profa, Diplomatz – Tuzla, Igor Baxa – Čakovec, Nikola Kis – Zg, Neven Dužević), electro-rock (DKK, Don Campau, Frankie Bonano, Goribor – Bor, K-Noo – Beograd, Serious Enzyme - London), čudnovati rock (F.A.P. – Subotica, Gvozden i Carmina Puttana Orchestra - Rijeka), trip-hop / d'n'b - electro (odlični Green Fandango i XXX – oba iz Zagreba, Heva – Varaždin, Shazalakazoo – Beograd), electro-pop (Lea's Friend – Subotica), vrlo moderan rock (Lira Vega – Beograd, Till – Novi Sad), obični rock (veoma dobri Messerschmitt, Mlinski kamen, Nudist Island – Bandung, Indonezija, Stomak – Pula, The Baghdaddios – New York, Nitkovi (Mostar), Trafoo – Hvar), punk h/c (Motosierra – Montevideo), šašavi nu-metal (Po metra crijeva, Rumple – oba iz Rijeke), hip-hop (strahovito brzi rapping izvođača pod imenom D-Fence – Niš), rockabilly (The Boomers – Varaždin), noise – punk (Very Expensive Porno Movie), a čak se pronašlo mjesta i za zabavnjaka (Druga liga – Zg) na pragovima Kuzme i Shake Zulu! Posebnost kompilacije jest Karmakumulator iz Splita koji zvuči vrlo domišljato, inovantno i nadasve posve drugačije zbog niza elektronskih šumova i buke na razini koja je vrlo bliska recimo Alec Empireu, zatim beogradski Krakatau u pomaknutoj varijanti psihodelične elektronike s nizom bogatih eksperimentalnih efekata, pa šašavi Kurac Sha La La (iz Londona!) u maniru najbizarnijih dosjetki Captain Beefhearta, Tom Waitsa i Bob Log The Thirda. Također me veoma dojmio povratak Kukuriku Street koji su ovdje predstavljeni s 4 izuzetno fine i mirne ambijentalne kompozicije koje u sebi prelamaju ostavštinu psihodelije, ambijentalne glazbe i kraut-rocka s ovovjekovnim electro-zvukovima i nedvojbeno me podsjećaju na Stereolab. Veoma dobri su i splitska Polja lavande koji kombiniraju u svojem izrazu natruhe Don Caballerosa i Melt Banane s mnoštvom improvizacije i bučnih gitarskih improvizacija. O imenu Two Separate Gorillas iz L.A. bi trebalo ispisati gomilu teksta, no ako se ima u vidu da se iza svega kriju veliki inovatori avangardnog zvuka Marc Mylar i Owen Green onda je stvar puno jasnija. Velike komercijalne potencijale ovdje su prikazali riječki Onli Tu u kompoziciji «Remo na mull» u varijanti rocka i nu-metala kroz zafrkanciju na račun opatijskih šminkera kojima su namjerno smjestili otkačen tekst na mješavini slovenštine, istrijanskog dijalekta i uvrnute štokavice.

Zbog svega prikazanog i ponuđenog, ovu desetu, jubilarnu kompilaciju «Bombardiranja» treba uzeti kao najozbiljniji Zdenkov poduhvat do danas. Strahovito mnogo truda i rada koji je uložen u ovo vrlo opsežno djelo odrazilo se i u samom zvuku – sve kompozicije su gotovo besprijekorno producirane (izuzev pojedinih brojeva kojima ne treba tražiti dlaku u jajetu) i cijeli niz ovih izvođača ide u prilog Zdenkove fantastične karizme. Stoga, Zdena... dobrodošao nam ponovno u svijetlu koje smo svi mi od tebe i očekivali. Jer što bi tuzemni underground bez tebe?

Vladimir Horvat – Horvi
vladimir.horvat3@kc.htnet.hr

E-mail: franticz@hi.htnet.hr